<body>





11.06.2017.

Caffe latte ♥

Brojimo još sitno do kraja prve godine faxa ˛˛^^ Lijepo je vidjeti šta smo sve postigli u ovih nekoliko mjeseci, koliko smo toga naučili i koliko smo daleko otišli.Iskreno, najradije bih se sada spakovala i otišla kući da uživam u ovom divnome vremenu, ali činjenica je da nema micanja nigdje još samo 4 sedmice.Samo 4!!A znam kada sam tek došla i brojala do kraja 9 mjeseci :DD.Iako me vrijeme vuče da idem van, ovo mi je sada šansa da sjednem i da sve riješim do jula, i onda me niko ne dira i nemam brige do 10-og mjeseca.Sada još uvijek svi imamo šanse da očistimo godinu i potrudimo se svi zajedno da imamo slobodno,divno i opušteno ljeto :D.

06.06.2017.

Countdown ♥

36 dana do raspusta, i onda napokon uživanje.Nadam se da ću sve očistiti u ovom roku, i da ću imati mirno ljeto.Planiram već neka putovanja, nove pustolovine, nezaboravno i sretno ljeto.Nadam se da ću se vidjeti sa svim prijateljima sa kojim sam planirala, i to za mene predstavlja najveću sreću.Ljudi su najvažniji u našim životima, jer bez njih nema ni sreće ni djeljenja problema i muka naših :D.Iako imam svoje trenutke "ne treba mi niko", ipak svoje prijatelje jako volim :D.Osjećam se presretno jer imam prolazne probleme, imam vremena za sve i ne trpim maltretiranje od strane nikoga.Ono što želim imam apsolutnu slobodu i podršku od mame (ponekad i tate, ali mama se za sve pita :D) i jednostavno sve je stvar toga da li ja nešto želim napraviti i postići, ili ne.Hvala Bogu što mi je omogućio da živim miran i spokojan život jednog studenta. ♥

20.04.2017.

In my life

Zezala sam se s mamom kako sam vidjela sve u životu ; kengura kako se porađa, lavove kako se pare, mravojede kako se ljube i majmuna kako pljuje na čovjeka :'D.I kroz šalu shvatam koliko sam stvarno neobičnih i nesvakidašnjih stvari vidjela i osjećala sam se jako ispunjeno.Nažalost, zbog povrede na svu moju tugu neću moći da trčim na dugoočekivanom polumaratonu, ali sam zato odlučila da se prijavim na sljedeći koji je za 114 dana O:).I polako da se vraćam u formu i da nastavim da ispunjavam sljedeće ciljeve.:D A koji su vaši neobični događaji kojima ste prisustvovali?:D

17.04.2017.

Želje - mogućnosti

Stigla sam kući na raspust i učenje za naredne ispite :).
Puno toga sam poželjela da radim i puno toga mi je falilo.
Čula sam da mi On stalno šetka oko kuće i traži me.. Tačno kada sam mislila da je sve prestalo i prošlo..On je tu više nego što je bio :)












02.04.2017.

Hi!

Živa sam,ali nije sve u najboljem redu :).





















02.03.2017.

My love ♥

Ne mogu vjerovati da će mi se želja ostvariti.U Avgustu idem u Moskvu na 13 dana u ljetnu školu da učim Ruski jezik. ♥ Jedva čekam.My dreams come true.















26.02.2017.

Day sunday

Nedjelja je dan za odmor i za uživanje u našim omiljenim stvarima.Prvo je bio red slušanja muzike, onda surfanje na internetu, zatim vježbanje informatike za fax, pa onda uređivanje i pisanje na blog, pa ću onda gledati seriju i nastaviti učiti ono što sam već učila preko vikenda.Jučer sam šetala i tražila visibabe da ih uberem i ponesem kući da mi malo razvedre prostoriju.Nisam na jednom mjestu htjela sve da ih uberem nego sam sa svakog mjesta ubrala po jednu.Da ih ne uberem sve da ostanu neke i da krase naš grad 🤗💐🌸.Otkako su počeli ovi, za mene , "proljetni dani" odjednom imam vremena za sve i sve mi ide.Uživam u lijepom vremenu i napokon sam se trgnula 🌟🌞.Još samo da krenem sa pripremama za maraton, a patike sam kupila 🙌.Kako vi provodite ove divne, sunčane dane?Nadam se da je i kod vas vrijeme divno kao i kod mene 🌈.

19.02.2017.

Оймякон/Oymyakon

Imam potrebu opet da pišem.Imam potrebu da kominiciram s ljudima, da razmjenjujemo svoja mišljenja, da pričamo o nekim najbanalnijim stvarima.Imam ljude oko sebe a u jednu ruku osjećam neku prazninu.Ovih dana sam bila sa najboljom prijateljicom koju inačer ne viđam jer studiramo u različitim gradovima, ali ostatak vremena dok sam u drugom gradu osjećam potrebu da provodim vrijeme sa nekim ''svojim''.Osjećam se kao stranac bez kompasa.Lijepo mi je bilo kod kuće i nije mi se ni išlo nazad.Ovo nije grad gdje želim da budem.Sve je tako mrtvo, depresivno, nema puno dešavanja a i ono što se dešava to je za one za dubljim đžepom.Nije studentski grad i to mu je mana.Mana mu je i što je dosta mali grad.Nemam hobije jer sve što sam voljela raditi to ovdje više nije to.Bez veze je.Šta god da pokušam ne osjećam se kao da to želim i onda odustanem jer mi nije ugodno.Ne mogu više ovdje da budem.Stvarno nisam inače neko ko plače za kućom, ali događaji jedan po jedan me sve više ubijaju u pojam i tjeraju me da odem odavdje.Šta raditi, čime se zabaviti u međuvremenu dok ne prođe ova studentska godina?





                            

19.02.2017.

Ульяновск/Ulyanovsk

Nalazim se u fazi kada mi brzo prolaze dani, ja sam totalno neorganizovana, nemam motivacije, sve mi je tu blizu a tako daleko.Usporena sam.Ne znam kako da malo živnem.Sve se odvija jako,jako sporo.To me nervira.Ispiti se polako približavaju a ja nisam uradila ni pola od planiranog.Nadam se da će sa proljećem sve da krene kako treba, ali šta do tada?Kako organizirati svoje obaveze i napraviti plan?Nemam ideju, nisam kreativna, sve mi je teško.Teško mi je skinuti pjesme na mobitel, teško mi je uraditi najobičnije stvari i tek sada vidim kako mi je do prije godinu dana sve išlo a sada u novoj sredini ne ide ništa.Ništa nije kako sam očekivala, stvari koje su me u mom gradu ispunjavale sada me umaraju i nerviraju u drugom gradu gdje studiram.Ne mogu da vjerujem.Kako da se organizujem i uđem u neku rutinu?Šta raditi, šta činiti?Nekad su sitnice ono što nam nedostaje.. 💌 A ja sam poželjela sve iz svoga grada, i one najgluplje običaje koje sam imala i sada sam među potpunim strancima.Stvarno nisam očekivala da će ovako biti 😒.Nekada se stvarno osjećam kao slabić.

Как получим диплом, гоп-стоп, Дубай, махнём в деревню. 👋

11.02.2017.

Москва/Moskva

Ovaj post posvećujem svom prijatelju Alekseju.

Želim da ti kažem da mi fališ, da želim da te posjetim, želim da mi opet pričaš o Moskvi, da slušamo našu muziku, da uživamo na svoj način, da se smijemo našim forama, da pričamo našim jezikom.Želim tvoje društvo.Da mi pišeš kad god imaš slobodnog vremena.A imaš ga uvijek za mene.

"Только для тебя
Купил билеты я в кино, я в кино
Только для тебя
Я прилечу на НЛО, НЛО
Только для тебя
Я покоряю Эверест, Эверест
Только не пойму, зачем же я туда залез, я залез"


U životu nije bitno imati puno prijatelja, nego one koji nam pristaju i koji nas ispunjavaju.One koje volimo iskreno i od srca, koji žele da budemo najbolja verzija sebe ali im to nije jedina stvar zbog koje se druže sa nama.To su one osobe kojih se sjetimo u najljepšim trenucima i želimo s njima da podjelimo našu sreću.Oni koji se i 1810 km daleko brinu za nas i žele da nam pomognu pod svaku cijenu na bilo koji način.Oni kojima se nećemo nikada moći dovoljno i na pravi način zahvaliti jer su sve krupnije stvari najmanje što su oni učinili za nas.Ljudi koji svakim svojim potezom učvršćuju temelje našeg prijateljstva i pružaju nam obe ruke i vuku nas prema gore.Takve osobe nemamo uz nas ako im ne vraćamo istom mjerom.Takvim osobama se trudimo pomoći duplo i još bolje nego oni nama.Te ljude volimo i s njima planiramo budućnost, mi ne želimo da se rastanemo od njih.Nadam se da Aleksej nije jedna od osoba s kojim ću se rastati.Nadam se da će se daljina od 1810 km svesti na barem 10 km ili 10 metara.S takvim osobama želimo da brišemo daljine i spajamo kontinente.


Hvala ti što postojiš.Volim te. ♥


"В свет утреней зари я встану
И солнце для тебя достану."


Stariji postovi













Credits

Counter: 1058

Prilagodila: HoneeyBee